“Nedjelja – 2 dan” – prvi zraci sunca proviruju iza stijena Kuka.
Tiho zujanje insekata, cvrkut ptica i miris trave. Noć je bila topla bez vjetra, izlaskom iz šatora na naše veliko iznenađenje trava i šatori su bili suhi bez imalo rose. Lica nam obasjava toplo sunce i dan počinje sa osjećajem slobode. Brza kafa na plinskom kuhalu, nešto lagano za doručak – i planinarske cipele su već na nogama, ostaje nam samo da spakujemo šatore . Plan ture je obići Jagodno jezero pa se potom ispenjati na greben planine Lebršnik i njegove vrhove Košara 1838 m.n.v. i Orlovac 1985 m.n.v.
Lebršnik nije tehnički zahtjevan, ali ima onu težinu koja ne dolazi iz napora, nego iz veličine prostora koji te obuzima. Sa ovih vrhova ogroman pogled na Gatačko polje, Volujak, Maglić. Silazak vodi dalje, prema planini Kuk. Kuk 1817 m.n.v. je drugačiji oštriji, divlji… silazak i staza su nejasni više nagovještaj nego put, ali noge već znaju – tamo gore je cilj. Stijena Kuk, iako ne najviša u okolini, djeluje moćno jer se izdiže naglo, gotovo nepristojno, iznad ravnice Vraćan poljane, a površina Jagodnog jezera sija pod suncem kao ogledalo u kamenoj pustinji.
Kada smo krenuli nazad, nizbrdo, osvrnuli smo se još jednom, jer znamo da se ovakva mjesta ne sreću često, a kad ih jednom vidiš – ostanu s tobom.