“Solaža po Treskavici” – kada si sam na stazi, oslanjaš se isključivo na vlastiti ritam, snagu i instinkte.
Svaki korak postaje svjestan, svaki zvuk prirode glasniji, a misli bistrije. Iako ponekad izazovno i usamljeno, solo planinarenje otkriva duboku povezanost s prirodom i sa samim sobom. Što da ne??? Lagani povjetarac je rashladio zrak pa nije bilo teško savladati uspon koji je ozbiljno započeo od Sustavca prema Turov stanu. Staza koja vodi na Zmijsko jezero a potom kroz Volovsko ždrijelo na sedlo između vrhova Zubovi i Oblika je poprilično zapuštena, markacije na nekim dijelovima skoro i da nema.
Ali svaki put kada idem ja lično iako poznajem stazu, skinem track za Ne Daj Bože. Odlučio sam prvo posjetiti vrh Zubovi, a potom se vraćam i idem put vrha Oblik. Sedlo i livada je puna poljskog cvijeća a najviše se ističe “Bosnian Lily”. Da ne bude da sam malo lud što idem sam na vrhu Oblik srećem četveročlanu ekipu iz PD Planina , sa kojima razmjenjujem mirodije iz ruksaka. Nastavljam dalje prema Trokun vrelu, a potom se spuštam na Crno jezero gdje pada kupanac.
Voda je zadnjih godina nevjerovatno topla za ovo jezero. Sljedeća stanica je Veliko jezero, sa obzirom da je na planinarskoj kućici promenada, odlučio sam krenuti odmah preko Pašinog vrela na Platno jezero i pred sami izlazak na Platno jezero zastajem da nešto ubacim u kljun. Na kraju povratak preko Šišana, Glibavca, Runolista, Sustavca do Turova. Ukupno trajanje ture cca. 12h , savladanog uspona od 1350 metara i pređenih 24 km.